Nakon punih sada već 22 godine, u svima nama osjećao se je isti žar i oduševljenje kao i tada kada smo čuli za početak akcije “OLUJA” kojom je započelo konačno oslobađanje naše zemlje.
Grupa članova HUVM-a započela je jučerašnje slavlje i obilježavanje Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana branitelja, paljenjem svijeća kod centralnog križa na mjesnom groblju u spomen svim palim, ubijenim i nestalim braniteljima i sudionicima Domovinskog rata.
Nakon toga, okupljeni u klubu, razgledavali smo nebrojeni broj raznih fotografija, časopisa i knjiga na temu Oluje i Domovinskog rata čime smo se prisjećali tih veličanstvenih dana koji se nikada neće zaboraviti dok je i jednoga od nas živih.
Ljubav prema Bogu, Domovini i Obitelji jedna je od zapovijedi upisanih u naše klupske temelje, a na koju smo izrazito ponosni.
Još jednom čestitamo, Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan branitelja, svim braniteljima, njihovim obiteljima ali i svim ponosnim Hrvaticama i Hrvatima, sa kratkom porukom…
Prigodno se prisjetih pjesme fra Mate Bašića, koju cititam u cjelini:
“Domovino mila, Bog nam tebe dade,
Od stoljeća sedmog, dušman nam te krade.
Branili su tebe, knezovi do danas,
Kraljevi i narod, ginuli su za nas.
Ljudevit te ne da, Tomislav se brine,
Na tom brdu Gvozdu, Petar Svačić gine.
Tatari te tuku, tjeraju ti liske,
Patila si za nas, i kod one Bliske.
Cijelila si rane, Krbavskoga polja,
Pao je i Mohač; čija je to volja?
Veliki je Zrinski, život za te dao,
Hrabar, Bogu vjeran, za slobodu pao.
Gospa ti je naša, pomoćnica bila,
Kod Dubice i Sinja, bila moćna vila.
Ljubila je uvijek, ovaj komad malen,
Čuvala te brižno, kao dragi kamen.
Trpjela si tada, Rakovičku bunu,
Držala si čvrsto, svoju svetu krunu.
Bila si i svjedok, teškog Križnog puta,
Primila sva tijela, unutar svog skuta.
Plakala si opet, kad Vukovar je pao,
Čula si i onaj, u Škabrnji jao.
Branili su tebe, kad je bio Bljesak,
Došla je Oluja, za slobodu pljesak.
Branili su tebe, to je bila dika,
Braniteljem biti, ponosna je slika.
Brani i ti sada, Domovino mila,
One što učine, da si Domovina.
Branitelji hvala, što ste sebe dali,
Za dom i slobodu, vi ste mrtvi pali.
Branitelji hvala, što trpite i danas,
Teret toga rata, što nosite za nas.
Na kraju ću kao, Šubić Zrinski reći,
Da vas dajem Bogu, koji je najveći.
Ponosim se vama, uzori hrvatstva,
Budite i dalje, predziđe kršćanstva.”
Hvala svim braniteljima a posebno dragovoljcima Domoviskog rata, koji su pet godina prije ove “Oluje nad olujama” imali hrabrosti stati pred agresora i poručiti mu;
Mislili su neki, već nas neće biti.
Ni veselje svoje nisu znali kriti
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad će reći svima.
Nek tuđinu grizu, roda znati neće
Bez jezika narod nema više sreće
Djeca roda povist neće znati
Potom svoj na svome neće bit Hrvati
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
Branili smo časno mi ognjišće svoje
Čuvaše nam pređi ovu rodnu grudu
Nisu zbog slobode ginuli zaludu
Al’ sad evo opet nova zora rudi,
Oslih dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
“Od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu”.
TATA HVALI TI